OČEVI I SINOVI
| Autorski projekt | Ksenije Zec i Saše Božića |
| U suradnji s izvođačima | Petrom Hrašćanec, Nikšom Butijerom, Matijom Čigirom, Damirom Klemenićem, Jerkom Marčićem |
| Scenograf i kostimograf | Zdravka Ivandija |
| Asistentica kostimografa | Ana Paulić |
| Glazba | Damir Šimunović |
| Autor videoprojekcija | Ivan Faktor |
| Suradnica za scenski pokret | Petra Hrašćanec |
| Oblikovatelj rasvjete | Saša Božić |
| Majstor rasvjete i vođenje projekcija | Marino Frankola i Dragan Micić |
| Majstor tona | Joško Širinić, Nebojša Paunković, Damir Šimunović |
| Fotografija | Maja Kljaić |
| Dizajn plakata i programske knjižice | Bruketa i Žinić |
| Suradnici na projektu | Karlo Gorup, Ida Cvek, Laura Buljan, Zrinka Šamija, Petra Kelvišer, Iris Kranjčec, Dominik Milanović, Tea Matanović, Emir Hadžović, Srđan Šarić, Miljenko Ričković |
| Organizacija, promocija i prodaja | Valentina Bastalec, Mirela Lautar |
| Producent predstave | Matko Raguž |
| Premijera | Teatar EXIT, 8.03.2013. |
| Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT | Matko Raguž |
Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport
Usput budi rečeno ovo nije “moja autobiografija”. Niti sam “u potrazi za svojim roditeljima”. Znam da biti nečije dijete podrazumijeva osjećaj gadljive familijarnosti, ali i određene, blago rečeno, zabranjene teme, ako je suditi prema mojoj obitelji. (J. Barnes: Nema razloga za strah).Očevi i sinovi, kroz uzbudljivo preplitanje glume i plesa, vode nas na putovanje ka vlastitim sjećanjima. Predstava propituje zanemarene, a opet društveno jako prisutne teme relacije muškog nasljeđa, simbolički ispitujući odnos Sina prema Ocu na sociološkoj i kulturalnoj razini. Korpus zapadnjačke literature, umjetnosti i psihologije obično se temelji na relaciji oca i kćeri, majke i sina, te majke i kćeri, dok se odnos otac-sin prešućuje i podrazumijeva. Predodžba o nasljeđu očeva i sinova u predstavi polazi od umrlih (djedova, pradjedova) do nerođenih (sinova i unuka), dok se uloga Oca širi na njegovu simboličku funkciju kao temelju sigurnosti, točke zabrane, institucije.
Urbane sredine naizgled negiraju odnos prema nasljeđu; realni odnos zamijenjen je odnosom spram Oca domovine, predsjednika, trenera, učitelja itd. Upravo to podrazumijevanje prazna je šifra koju autori žele subvertirati. Očevi i sinovi kao osnovno polazište uspostavljaju ljudsku potrebu za pletenjem vlastite memorije.
Zahvaljujemo se Panu na donaciji.
