Gostovanje: Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru

TEKST: Una Vizek

REŽIJA: Dražen Krešić

IGRAJU: Mario Knezović, Ivo Krešić, Dražen Pavlović, Ivan Skoko, Jelena Kordić Kuret

DRAMATURGIJA: Dario Bevanda

SCENSKI POKRET I KOREOGRAFIJA: Ena Kurtalić

SKLADATELJ: Marko Jakovljević

OBLIKOVANJE SVJETLA: Martin Šatović

SAVJETNIK ZA SCENOGRAFIJU: Dalibor Nikolić

IZRADA REKVIZITE: Marko Mrdaković

VODITELJ PRODUKCIJE: Mario Bošnjak

INSPICIJENT: Mladen Andrijanić

MAJSTOR SVJETLA: Uroš Škiljević

MAJSTORI TONA: Andrijan Zovko i Slaven Marinčić

REKVIZITERI: Ljiljana Badalić i Marko Mrdaković

GARDEROBIJERKA: Sandra Milavić

VODITELJ TEHNIKE: Leo Smoljan

DEKORATERI: Zorislav Galić i Branko Kuzmanović

PREMIJERA: 29. siječnja 2021., HNK Mostar

Kada pomislite na vunu, što vam prvo pada na pamet? Kada zamislite preslicu, tko za njom prede? Je li vam toplo?

Krenimo redom. Spolovi su neravnopravni, žene imaju manja prava i manje plaće. Kako dovesti stvari u balans?

Una Vizek odlučila je napraviti jedan zanimljiv dramski eksperiment. Ona je zamislila kako bi bilo da je obrnuto. Kako bi bilo da u ovome svijetu nisu dominantni muškarci, nego žene, da drže vodeće pozicije i imaju bolje plaće, da se lakše školuju i lakše zapošljavaju? Da muškarci ćube u kući na porodiljnom, kuhaju, čiste i čuvaju djecu.

Mogla je ona jednoj tako velikoj temi pristupiti veliko i pretenciozno, ali nije. Ona je ovom inverzijom opteretila nejaka ramena četvorice naših junaka. Četiri prijatelja viđaju se rijetko, ali znaju se oduvijek. Tri mlada oca i jedan slobodni umjetnik. Večeras nema žena, samo muškarci. U kuhinji se priprema gozba, u frižideru se hladi vino, na stolu su karte. Večer počinje obećavajuće, soba je prostor njihove slobode. Pjeva se, pleše, ne karta i priča. Zaplače se, nije lako.

Nije lako ostati normalan i hraniti djecu, a kamoli još biti muškarac. E, a zamislite to da tijekom čitave večeri nitko ne spomene nogomet ili automobile. Kakav je to svijet i je li neslan? Čini mi se da nije.

Walk a mile in my shoes, kažu Englezi, i upravo to radi ova drama. Ja od jutra nisam stao eksponira nas svakodnevici koja je možda pomalo hororična, ali pritom nas malo i zabavlja.
Dražen Krešić, redatelj

O AUTORICI UNI VIZEK (ZAGREB, 1976.):

Diplomirala je i magistrirala telekomunikacije na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Od 2000. godine zapošljava se u Ericssonu Nikola Tesla, gdje još uvijek radi na razvoju programske podrške za telekomunikacijsku opremu. Kazalištem se počinje baviti 2000. godine uz suvremeni ples koji je usavršavala u Zagrebačkom plesnom ansamblu i Liberdanceu te na brojnim radionicama u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivala je na desetak hrvatskih i međunarodnih plesnih projekata kao izvođačica, koautorica ili autorica. Od 2010. godine piše i dramske tekstove. Do sada je napisala pet cjelovečernjih drama: „Pomračenje“ (2010.), „Posljednji poziv za Reykjavik“ (2012.), „Posljednji Hrvati“ (2013.), „Nema života na Marsu“ (2015.) i „Ja od jutra nisam stao“ (2017.). Drama „Pomračenje“ objavljena je u časopisu Kazalište i na portalu drame.hr te je izvedena na Hrvatskom radiju u režiji Marija Kovača, a također je imala praizvedbu na Sveučilištu Ayadin u Istanbulu.Drama „Posljednji poziv za Reykjavik“ bila je u užem izboru za nagradu „Marin Držić“ za 2012. godinu, a „Nema života na Marsu“ osvojila je treću nagradu „Marin Držić“ za 2015. godinu te je u režiji Marine Pejnović izvedena na Hrvatskom radiju i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. S dramom „Ja od jutra nisam stao“ osvojila je nagradu „Marin Držić“ za 2017. godinu. Taj je komad pod redateljskom palicom Nane Šojlev praizveden u zagrebačkom Satiričkom kazalištu „Kerempuh“ 2019. godine, a godinu poslije dodijeljena joj nagrada „Fadil Hadžić“ za najbolji dramski tekst. S kratkom pričom „Međa“ 2016. godine osvojila je prvo mjesto na natječaju za kratku priču Festivala europske kratke priče. Djela su joj prevedena na nekoliko jezika.