EGOMANIJA
| Koncept i režija | Nataša Lušetić |
| Tekst | Damir Klemenić i Nataša Lušetić |
| Izvođači | Damir Klemenić i Nataša Lušetić |
| Montaža | Vjeran Pavlinić |
| Asistent režije | Violeta Đorđević |
| Vizualni identitet | Lina Kovačević |
| Songovi | Jurij Novoselić |
| Fotografije | Sandra Vitaljić |
| Tehnička potpora i suradnja | Mario Kovačić, Darko Jeftić |
| Majstor svjetla | Tomislav Baotić |
| Promocija i organizacija | Maja Jurić |
| Exitovci | Mirela Lautar, Anja Fraska, Sanja Prnjak, Vanja Sremac |
| Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT | Matko Raguž |
Premijera 4.11.2005.
Multimedijalna predstava koja pojam jastva promatra kroz prizmu “uspješnog poslovanja”.Ono što je donedavno bila osobna zamjenica, promućurnim manadžmentom postaje – EGO KORPORACIJA.
Baš kao i svake druge tvrtke, cilj EGO KORPORACIJE je:
Poslovati sa što većim dobitkom.
Pod svaku cijenu izbjegavati stečaj no istovremeno uspješno špekulirati drugim emocionalno deficitnim tvrtkama.
Konstantno usavršavati proizvodnju – stvaranje sebe – putem vještog ulaganja u razvoj softvera (egzotični hobiji, ekstremni sportovi) i hardvera (ugradnja silikona).
Optimalizirati marketing: sveprisutno pojavljivanje u žižama svih događanja, uživo te putem 3D online komunikacije.
Konkurentno kotirati na burzi dionica, duhovitosti, erudicije, seksepila, vršiti proboj na internacionalna tržišta.
Poslovati uredno, rasti polagano te nadasve voditi precizno i transparentno emocionalno računovodstvo.
Putem medija filma, interneta i teatra, EGOMANIJA propituje analnost razvijenog kapitalizma koji san o besmrtnosti nadomješta snom o profitu.
Nagrada na 12. međunarodnom festivalu alternativnog i novog teatra Infant u Novom Sadu za najbolju predstavu festivala.
Egomaniju treba preporučiti svima koji misle da nisu dovoljno sigurni u sebe. Oni koji s egom nemaju sličnih problema, trebali bi je pak gledati svaki dan, kao što je “mi” gledamo dok gledamo – “njih”, kako se uspinju na Himalaju i kupuju najskuplji automobil na svijetu, dok iza njihovih kotača i propelera ostaju krvave mrlje.
Radio 101
“Egomanija” je naime priča o “proizvodnji sebe”, o eksponiranju i mistifikaciji vlastitog ja u cilju stvaranja poslovnog uspjeha. Iskazana je u sve omiljenijoj formi scenskog predavanja, prožetog kompjutorskim projekcijama i minijaturnim dramskim prizorima kojima se ilustriraju “odnošaji” s partnerima, “mušterijama” i drugim poslovnim subjektima. Jezik predavanja strogo je tehnokratski, a njegovi misaoni i etički postulati karikirana su načela bešćutnog kapitalizma 21. stoljeća.
Jutarnji list
Lušetićkin koncept i redateljsko viđenje ove multimedijalne predstave bavi se problematiziranjem granica čovjekova ega, odnosno njegova bujanja u povampireno bjesnilo. Ego u njihovu čitanju postaje korporacija na tržištu kojem je potreban odličan marketing, odnosno, doslovce roba što se bori za svoje mjesto ispod sunca liberalnog kapitalizma.
Vjesnik
